...I mi, koji smo mladi a stari duhom, čekamo da postanemo mladi duhom kad ostarimo, sve vreme se pitajući kako to da su oni blještavi na koje potajno bacamo pogled pun ruku uvek i večno tako nemoguće i nenametljivo mladi.
I oni imaju đavole. Ti đavoli iskaču naglas, sa svakim gramom crnine kog mogu da stave na sebe, ali ne kao odraz stvarnosti koju im stanodavci proživljavaju, nego pre kao nusproizvoid raznih vrsta i stepena pročišćenja. Svakodnevnog pročišćenja, kao da idu pod mlaz vode svakog dana, toliko je lako. I tako nas navode na pomisao da je za život pun svetla i očišćenosti uvek neophodno biti (barem) jednom nogom u mraku. A oni zapravo sve vreme samo spravljaju sirup i odbacuju sasušene i tvrde delove, živeći samo ono što može nesmetano da klizi niz grlo, dok trnje i peteljke predaju sveukupnoj nad-svesti, kao mapu žila, svet pod kožom, onaj istinski moždani predeo, ono što stvarno jeste, iznutra, ali kao takvo ne predstavlja kočnicu. Samo se diže kao para i venčava se sa oblacima.
Njihova kosa se, čak i kad postane potpuno bela, uvek preliva u talasima, a našu kosu užas i strah drže večito podignutom, dok naposletku ne završi, malo-pomalo, između naših prstiju, pa u slivniku. Možda smo mi, tako užasnuti, okoštali i crni, ništa drugo do nusproizvod nekog njihovog pročišćenja? Ako je tako, na kraju svog puta ćemo se uzdići kao para i sjediniti se sa donjim slojevima svemira (oni srećniji će dospeti i do gornjih).
Na svako pitanje ili iskaz oni se samo nasmeju, jer mi smo oni koji ne znaju, a oni bi nam rado rekli, objasnili kako, podučili nas, ali reči za to još uvek ne postoje.







24. maj 2013 -> premijera dokumentarnog filma ,,Meditation, Creativity, Peace'', sačinjenog od predavanja Davida Lyncha o transcendentalnoj meditaciji, i video-konferencija sa Lynchom preko Skypea









Нема коментара:

Постави коментар