blažene bile sve lude ovog sveta


jer za njih uvek iza svakog ugla postoji novi kišobran pun mogućnosti, večito otvoren, sa gornjim delom okrenutim nadole, u koji se sliva voda koja se cedi iz oblaka, taj provodnik fragmenata kosmičke svesti. svaki odlazak u prodavnicu, na fakultet, na posao, vožnja javnim prevozom, jeste pad na ispitu svetovne funkcionalnosti, ali zato senka koja pada na jastuk u prolećno popodne može biti i kapija do carstva božijeg, tamna barica posle ponoći i sam nečastivi, a ime, oreol, baština, život, taština, ljubav, umiranje, ludost samo su reči, čiji spojevi suglasnika i samoglasnika daju različita sazvučja i odjekuju u vidu boja u večitim kovitlacima umova probuđenih, tvoreći bezimeni osećaj koji nepovlašćenima zastaje u grlu kao klupko otrovnog konca, čija se dužina kreće od mutnog prezira ka zmijskoj zavisti u očnim jamama kukavica i spavača. 




april 2009.



4 коментара:

  1. Toliko toga u samo jednoj rečenici, a sve samo obrazložena rečenica "Blago njišćima duhom, njihovo je carstvo nebesko". :) Da li sam dobro ukapirala?

    ОдговориИзбриши
  2. E, da ti pravo kažem, ta rečenica koja čini naslov mi se javila u nekom jutarnjem polu-snu, ono, spavam, a u isto vreme sam budna... I svidela mi se, pa sam od toga napravila ovaj tekst. Tako da mi je poreklo ostalo nejasno. :) I da znaš da sam i ja, pošto sam zapisala misao i posle i taj tekst, imala istu asocijaciju kao ti... moguće da je to rezultat nekog mog nesvesnog dumanja o ''ludima''... I hvala ti na lepom komentaru. :D

    ОдговориИзбриши
  3. Diskurs (govor) jedne lude oduvek se razlikovao od diskursa običnog čoveka. Zašto? Smatra se da ono što izgovori luda nema težinu kao nešto što izgovori, uslovno rečeno, normalan čovek. Stoga ljudi smatraju i da ih takav govor ne ugrožava i da ne može na ozbiljan način biti upotrebljen protiv njih. Luda nije toliko opterećena odgovornošću za izgovorene reči pa samim tim oseća i veću slobodu govora. Baš iz tog razloga ljudi nekada obraćaju posebnu pažnju na ono što luda govori. I sam često osećam kako je nama „normalnima“ sužen prostor govora. Uvek pazimo da se ne nekome ne zamerimo. Možda bismo voleli da nekada budemo u poziciji lude i kažemo ono što inače ne bismo rekli ili da se izrazimo jednostavno, nedvosmisleno, direktno. Međutim, uvek kao da ostajemo pod utiskom da nam svakodnevni život to ne dopušta. Kao da bismo time mnogo rizikovali.

    Interesantno mi je i ovo što kažeš da ti se naslov teksta javio u polusnu. To je valjda ono što zovu alfa stanje, kada mozak radi na posebnoj frekvenciji. I meni se često javljaju stvari (reči, stihovi) u takvom stanju. Iako se često jave u kratkoj formi, kao neki siže ili naslov, obično su protkani neverovatnom jasnoćom. To daje mogućnost da se iz takvih stvari napravi jako dobra nadogradnja. Kod mene se često dešava da mi tako nešto „izlapi“, izgubi jasnoću i postane neupotrebljivo kada se probudim i počnem da radim nešto drugo. Zato mislim da je važno što pre zapisati sve što iz toga izlazi.
    Baš dan ili dva pre nego što sam otvorio nalog na tviteru, u takvom nekom polusnu, pred zoru, javila su mi se dva stiha. Sami po sebi kao da su bili nedovoljni da čine pesmu, ali sam u toku dana shvatio da govore dosta toga. Pošto sam otvorio nalog na tviteru, rešio sam da ta dva stiha postanu moj prvi tvit.
    Izgleda da sam u pravu – reče kameleon.
    Da, ali zamalo – odgovori mali cvet.

    ОдговориИзбриши
  4. Bojane, zahvaljujem ti na ovako opširnom komentaru (na koji nikako da odgovorim, jer sam organizovana ubi bože ovih dana :-S)! :))
    Potpuno se slažem sa ovim što si napisao za govor "lude", meni je to nekako uvek bila ogromna inspiracija, jer je to krajnje specifičan govor, drugačiji od bilo čega drugog što postoji, jer, pored toga što je to govor bez zadrške, bez brane, on ume da bude i neverovatno slikovit, i to na način na koji retko ko "normalan" može da bude slikovit. Otprilike kao što se naše nesvesno oglašava u snovima, poručuje nam ono što na javi ne smemo sebi da priznamo, i to u najluđim i (naizgled!) najapsurdnijim slikama-metaforama - tako se upravo, po meni, izražavaju "lude", na javi. Zato i stavljam tu reč pod navodnike. Ludački diskurs stoga, po meni, sadrži ISTINU. Ono čega se ostali, "normalni" plaše, i to je verovatno jedan od najvećih razloga iz kojih su "lude" za ostatak sveta toliko strašne i neshvatljive, razlog iz kojih niko ne sme da im se primakne. A kad bolje razmisliš, šta je zapravo "ludilo"? Hajde neka neko razmisli ZAISTA DUBOKO, i povuče JASNU GRANICU između "normalnog" i "ludog", i zapita se može li se biti samo jedno od ta dva, sa krajnjom jasnoćom, krajnjom DOSLEDNOŠĆU??
    Uvek pomislim na Syda Barretta npr.... dobar deo njegovih tekstova mi je i dalje zagonetka, ali ipak se pronalazim u njima i u načinu na koji piše, mnogo više nego u nečem "normalnom"... ili uzmi npr. poeziju izvesnog američkog underground muzičara Jandeka (http://www.youtube.com/watch?v=iZJs0gnOFgU)... ili Christophera Knowlesa, koji je pisao tekstove za Glassovog "Ajnštajna na plaži" (http://www.lyricsvip.com/Philip-Glass/Trial-1%3A-Mr.-Bojangles-Lyrics.html)... primera je bezbroj... meni su takve stvari tolika inspiracija da ne mogu rečima da ti opišem... a kapiram da mi se i vidi u stilu pisanja. :)

    E, slažem se i sa svim što si napisao u drugom pasusu, i meni se tačno tako vrlo često javlja sve i svašta (o tome bih mogla romane da pišem, zapisujem sve što mogu, često je teško, jer se može toliko toga javiti odjednom i prebrzo nestane). Alfa-stanje je super stvar, naročito kad uspeš da ga postigneš na javi. ;) Vidiš, izgleda da je nama kreativcima to zajedničko.
    E, ono što se meni javlja je jako slično tim tvojim stihovima, koji su naprosto fenomenalni. :) Nose toliko raznih značenja da od toga može da se sastavi i pripovetka, u nekom zen-fazonu, ili kao basna. Neverovatno! Možda i napišeš tako nešto u budućnosti. :)

    Veliki pozdrav!

    P.S.: Pazi ti ovo, ni manjeg teksta, ni većih komentara, hahaha! :D

    ОдговориИзбриши