postalo mi je jasno
da mi ništa nije jasno
počinjem da počinjem da
sledim neke putanje
koje ni više ni manje
vode gore
da gore ne može biti
mislim o mislima
slobodnih od slobode od straha od kraha
a ja (avaj!) ležim sam
neko je povukao olovkom krug
iz jednog poteza
ofarbao ga u plavo
sa nejasnom namerom
i neograničenim brojem mogućih identiteta
za stvari koje su plave
u obliku kruga
ali ja postojim
samo na papiru
nikog nema da svečano preseče konopac
i pusti me
napolje
sve je to bila igra
igra mog stvoritelja
presečena na pola
možda ga je mati zvala na ručak
ipak ću da ostanem ovde dole
kao i svi nacrtani
dani visokotiražnih uspenja su prošli
februar 2009.
Нема коментара:
Постави коментар