Zar ne bi svako jutro


moglo da bude ovako
prepuno znojeva letnjih nepokrivenosti
sjaja bez zastora tame, sa pokrovom sna bez spavanja, spavanja i buđenja udvojenih udova i sna zajedničkih fabula i korena u jezeru poznatih nepoznanica sa dva zajednička delioca?

Koliko dugo?
Zauvek.
Minimum.

Нема коментара:

Постави коментар