gospa od jezera


umotana u svetlo
Vivijan
bez krvi i kostiju
leži tako čitav dan
(kako li ne iščaši tu šiju bez kostiju)
u terminalu bare
ne prima ni pare
jer držač za mač
nije jednaka čast
kao držač za sveću
(svako kuje svoju sreću)
i ne čeka ona tamo neke
uboge tetke utopljenike
niti razvija slike
u raljama vode
nego čeka KRALJA
i to PRAVOG
sa nalogom slobode
brižnim palčevima
univerzalnim ključevima
hologramom staza
labudovskim ukusom
kosmogonijskim potencijalom sive mase
i bezgrešnom gramatikom
eh!
isto čine
i Džeki
i Marija
i Mojra
i Lora
i Džo
i Ana
i Tina
samo ne leže u vodi
i stoga misle
da su na slobodi


Нема коментара:

Постави коментар