Stiv Vilson
razbija telePod telekinezom,
negde između istočnog Londona i januara 2035.
um je njegov čekić
je njegov Gospod melotron njegov pokrov na kome ostavlja trag u vidu obrisa
sebe
a u slučaju da
izvetri atmosferičnost u tom vazduhu ne tako dalekog vremena budućeg ukrao je Barbijerija
sa postolja nešto
nižeg ali starijeg, kvaliteta koji je po mnogim stavkama blizak Vilsonovom
samo miriše
drukčije.
Barbijeri je
dakle tu
kao boja nestalna
razlivena neuhvatljiva ali dosledna u svojoj nestalnosti
koja ne umanjuje
njenu prostornu krasotu i moć prianjanja uz zidove pore buduće očeve i
vatrostalno seme
dok Vilson
zamahuje umom zamahuje čekićem zamahuje Gospodom melotron je njegov Džejms Din
udarac njegova
objava
udah izdah u
namerno kratkim vremenskim razmacima da predah ne stigne da se smesti između
čekić je njegov Tor
saputnik saćutnik dok ne padne i poslednji telePod u bezglasnom kriku
jednokratne baterije, uzroku i srcu svih zala komercijalizacije i obezličenja
(Jabuka je OPET
kriva)
ne, Dejv, šta to činiš, zašto me ubijaš,
oprosti im, centralni čipu, ne znaju šta čine
te zato i čine to
što čine toliko uporno toliko istrajno misleći možda ćemo naposletku saznati i
zašto činimo i zašto ne činimo i shvatiti tu strast za lepilom koje nas zakiva za pod i tu gotovo sportsku strast za zakopavanjem potrebnog i otkopavanjem
nepotrebnog
(eno ga, opet
stoji na ivici jame sa ašovom, nakon što je odlepio stopala sa prvoklasnog linoleuma
koji neiskusno oko može začas da prevari da je parket i stoga neiskusno oko
često plače)
a misle da će možda
naposletku saznati i da li se po vodi hoda nogama ili srcem i da li se živi
glavom ili nogama i da li se ništi rukom ili glavom ili je sve to jednakog
učinka kako god okreneš i da li jedini pravi smisao i svrha i jeste u obrtanju
od slučaja do slučaja od niza do niza od privida do privida do odgovora
do blagdana i da
li se gleda dušom ili očima i da li se kaže očima ili rečima i da li je
baštovan stvarno baštovan i može li se tek tako ustati odšetati nakon eksera u
množini u prethodno prirodno krhkoj telesnoj konstituciji i ponosno izjaviti ja
sam alfa i omega početak i kraj čekić i blatobran i pokrov i majdan i korisnik
i interfejs i tvorac i konzumator i optički kabl i uzurpator i taster za početak
i komanda za reset i pitanje i odgovor koji ne možeš da dobiješ na pitanje
zašto ne možeš da dobiješ odgovor
Screenshot iz filma ''2001.: Odiseja u svemiru'' Stenlija Kjubrika - astronaut Dejv Boumen onesposobljava superinteligentnu mašinu HAL 9000, koja je samovoljno ubila par astronauta
(fotografija preuzeta sa http://hopelies.com/2011/06/01/you-guys-have-really-come-up-with-somethin-2001-a-space-odyssey/)
Нема коментара:
Постави коментар