dilan elektrificiran
okidajući metalne žice lakiranog drveta na struju
sipa izdajničke zvuke i okreće se protiv svog stada
mršav kao isus posle raspeća
dilan mlad i silan
vaskrsenje na tanušnim nogama
u sakou od dnevnih novina
sa šeširima polucilindrima
na ramenima laktovima kolenima
i jednim na glavi
peva slepima i gluvonemima
deci časti i uzornih školskih sastava
zgrbljenim u mraku u memljivom podrumu
manjem od hrabrosti
većem od sujete
peva kako je bio kod siromaha
seljaka kovača činovnika
službenika radnika umetnika ljudi od pera
ekonomskih magnata naučnika dvorjana vojnika kraljeva
da ih pita ko sam
ali odgovora ne dobi
kako je umro i otišao gore
i pitao ih ko sam
ali odgovora ne dobi
i sve vreme se čudim
kako li teče taj elektrificiran san
kad u memljivom podrumu
nema nijednog utikača
a dilan je sam
kao knjiški moljac u proleće
mart 2009.
Ovo je veoma kreativno, koliko zbog same teme, avangardnih stihova, toliko i zbog načina na koji je prikazano. A kraj je i duhovit. :)
ОдговориИзбришиČoveče, ne znam kako mi je promaklo da odgovorim na ovaj komentar. Hvala ti. :) Ne znam da li sam ti pričala, ali ta pesma je zaista zasnovana na snu, koji se odigrao baš tako kako je opisano. A što se tiče grafičkog prikaza pesme, inspiracija mi je bila ono iz ''Alise u zemlji čuda'', ona nebulozna pesma o psu i mišu, valjda, koja je, u Alisinom iskrivljenom pamćenju, izgledala tako izlomljeno, kao rep tog miša. I nekako se sve fino spojilo... došlo mi da tako prikažem i tok svog sna, tj. pesme. A možda ni stihovi ne bi bili toliko avangardni da san nije bio takav kakav je. :) Kraj se odnosi(o) na postojeću osobu.
ОдговориИзбриши